уторак, 16. јун 2015.

Blerovi vaučeri za hleb i mleko

   Potpuno je jasna ideja Vlade Republike Srbije i Kancelara, kao i u mnogim dosadašnjim kampanjama, da sam smisao akcije nije boljitak i ekonomski napredak građana već marketinška ideja ko zna kojeg od besplatnih savetnika u Kabinetu Predsednika Vlade.
No, na stranu ostvarivanje populističke politike u punom zamahu i besmislenih kampanja, ova ideja pokazuje apsolutno nerazumevanje VršiocaNajvišihDržavnihFunkcija i potpuni diletantizam ne samo u osnovama ekonomije već pokazuje i potpunu otuđenost Novih Elita od sredine u kojoj žive.
Najmanje je možda bitno i to, da je ovakva kampanja započeta npr u martu ili aprilu, mesecima kada većina građana Srbije koja može i želi da letuje i ugovora aranžmane, plaća ih na rate i kupuje značajno jeftinije, imala smisla. Promovisanje iste u sred juna meseca je potpuni promašaj ako kao verni gledalac Dnevnika RTS posmatrate ovu ideju, a ozbiljan znak da se radi o običnom PR triku u cilju spašavanja rejtinga ako uključite rođeni mozak!
 Ne poznajem nikoga ko na more odlazi plaćajući ga u kešu i donoseći odluku o odmoru u nekoliko dana.
   Druga, ne manja važna ali strašno poražavajuća činjenica je da NosiociVisokihDržavnihFunkcija na čelu sa Kancelarom, imaju ozbiljan problem sa nepoznavanjem svoje rođene zemlje. Danas i juče sam probao po glavi da proberem pristojne smeštaje u Srbiji koji iole ispunjavaju epitet Hotela. To znači da ti objekti imaju neki hol iliti lobi, restoran, pristojan smeštaj i bar neki prateći sadržaj (bazen, welnes, konferencijsku salu, teretanu...) i da u svom okruženju postoji nešto zbog čega ćete poželeti da tu ostanete barem tri dana. A to znači: park, bazene, galerije, muzeje, biciklističke staze, pešačke staze, kulturne i istorijske spomenike, sportske objekte...
Osim tradicionalnih banja koje i imaju po neki pristojan objekat ili velikih centara koji ne spadaju u kategoriju povlašćenih (nema vaučera) jedino mi Subotica i Vršac padoše na pamet.
Banjski turizam toliko hvaljen i sa dugom tradicijom u Srbiji je sve samo ne turizam. Nerašćišćeni imovinski odnosi između države, penzionog i zdravstvenog fonda su u najvećem broju oronulih objekata po banjama potpuno paralisali i upropastili potencijal koji je postojao pre čevrt veka. I da se razumemo, za ovaj problem su krive apsolutno sve Vlade od početka devedesetih godina pa do danas. Najbolji primer transformacije iz zapuštenih banja u spa i welnes centre ne treba tražiti jako daleko, Slovenija je tu vrlo blizu za recept.
Ne postoji grad u Srbiji koji je među najvećih pet, u kome postoje dva pristojna objekta gde možete sa svojom familijom provesti nekoliko dana, a da  nisu u pitanju banjski centri, Kopaonik ili Zlatibor, a Kancelar nas ipak nagovara na malo duži odmor.
   Treća stvar je inovativnost u gluposti ove administracije. Moram priznati da još nisam čuo da je bilo koja zemlja pokušala nešto slično. Mađarska i Austrija takođe nemaju more pa ne videh slične inicijative i kampanje. Možda i zato što se more teško da, bar većini građana, zameniti za banju ili planinu u letnjem periodu ili iz razloga što je razumno da se leti ide na neku plažu, zimi ide na planinu a banjski turizam je potencijal od 365 dana godišnje. Bilo bi strašno loša poruka braniti svojim građanima da odlaze u druge zemlje na letnji odmor, a onda zimi tražiti turiste baš u tim zemljama.
Tu smo negde i kod fundamentalnog ne kapiranja tržišne ekonomije ovih Veberovaca.
Agresivnom kampanjom i paraadministrativnim akcijama nagovarati ljude da ne idu npr. u Crnu Goru, čiji jedini ozbiljan prihod dolazi iz letnjeg  turizma, je malo je reči: kratke pameti. Ta ista Crna Gora je jedan od najvećih spoljnotrgovinskih partnera Republike Srbije sa robnom razmenom ubedljivo na strani Srbije.
To, ako mene pitate daje puno pravo Vladi Crne Gore da isto tako raznim paraadmistrativnim merama, svakom građaninu Crne Gore koji kupuje npr mleko iz Hrvatske, dodeli subvenciju za tu kupovinu ili za meso, pšenicu, kukuruz i sve one proizvode koje mi na osnovu tržišnih uslova plasiramo na to tržište. Na stranu i to što najveći deo ostvarenih prihoda u Crnoj Gori završava na ovaj ili onaj način  po Beogradu i Novom Sadu.

   Zamislite samo 1. septembra kampanju Ministarstva trgovine Crne Gore sa vaučerima za kupovinu robe koja nije poreklom iz Srbije. 
Ja reakciju znam, ali znaju li je VršiociNajvišihDržavnihFunkcija u Srbiji? Ako ne znaju, neka obnove gradivo, sve im je Već Vođa napisao po Velikim Srbijama.


Goran Ješić

Нема коментара:

Постави коментар