уторак, 27. октобар 2015.

SerBski HR

            Srbija svake godine kroz negativni prirodni priraštaj izgubi gotovo 30k stanovnika!  
   Ako tome dodamo i u poslednjih par godina dramatično uvećanu migraciju stanovništva, koja dostiže gotovo 10k naših sunarodnika željnih izazova, to Vam, drugarice i drugovi, dođe na jednu pristojnu Rumu koju izgubimo svake godine ili u vremenskom  razmeru jednog popisa, jedan Novi Sad, sa debelo širom okolinom, sve do Vrbasa i Bačke Palanke!
   Ovi podaci naravno nisu ništa novo i nema samo Srbija u Evropi ovakav trend priraštaja stanovništva već je to odlika svih nacija u zapadnoj hemisferi. I naravno, ne želim ovde da kukam za posustalom potencijom razmnožavanja srpske populacije, ali se i dalje pitam: sa čim ćemo pred Miloša? Ili sa kojim to resursom imamo ambiciju da promenimo ovu zemlju? 
    Statistika kaže i da je broj visoko obrazovanih pojedinaca u našem društvu povećan ali kako izgleda, to nije rezultat dositejskog prosvećivanja Serbalja, već hiperprodukcije menadžera raznih fela, koje, budimo pošteni ni Vi a ni ja ne bih zaposlio u svoju privatnu firmu, sve i da su nosioci doktorskih titula.
     Jeste da je negativan priraštaj odlika "zapadnih" zemalja ali je i odlika istih i da taj nedostatak rešavaju mehaničkom migracijom najčešće stručnih ljudi iz zemalja Trećeg sveta kojima i naša Faderlend pripada. Nije da se bojim kako će jedna Nemačka ili Austrija rešiti taj problem, više me brine da se osim patriJotskih snaga, koje više lamentiraju na potenciji i uporabi kondoma, niko u ovoj zemlji ne bavi tom temom. Ako smo se nekako kao nacija i dovukli do 21. veka i ako i imalo nešto razumemo o stvarima koje nas okružuju, lako je zaključiti da vrednosni parametri glase i dalje ovako: ljudi iliti HR, vreme i novac! Jasno je da mi kao Nebeski narod slabo marimo za te resurse ali izgleda da nekako ipak moramo nešto da preduzmemo.
       Da, tačno je da ni Vlada DS nikada nije marila za ozbiljne stvari u ovom društvu ali je tačno da, u svetlu rasvetljavanja raznih zločina koje su nam ovi isti današnji ostavili u amanet, i nije imala kada to da radi.
        I da se vratimo na razloge pisanja ovog teksta.
      JAKO bi bilo dobro za nas, da neki od ovih putnika nesretnika iz Sirije, Iraka ili nekih drugih yemalja nesretnijih od naše, ostanu u Srbiji! Samo budali i balkanskom đilkošu prvo padaju na pamet džamije i desetine dece, uništavanje i preuzimanje Svete Serbske Čestitosti i asimilacije od strane dođoša! Niti su ti nesretnici koji tiho prolaze kroz ovu nesretnu zemlju divljaci, niti su ljudi kojima je na umu verski fanatizam. Najčešće su to obrazovani porodični ljudi iz divnih gradova koje su ostrašćene budale porušile, otele im posao, ugrozile egzistenciju i vratili ih u kameno doba. Sećam se kako sam jednom ne tako davno u nekoj zabiti koja se zove Damask gledao ligu šampiona na nekom trgu i bio deo divne fudbalske priče.
      Da, bilo bi sjajno da neki od njih žele da ostanu, da nam budu komšije, kolege, poslovni partneri...
      Ali avaj, oni ne gledaju RTS i PINK, ne slušaju mnogobrojne kzn ovdašnjeg preobučenog fašiste, ali i dalje prolaze pored nas...tiho...
A toliko nam danas trebaju ti ljudi!